Glazba

versus_de_Passione_Domini (MP3)

Versus de Passione Domini nostri Iesu Christi

Amíci mei et próximi mei
advérsum me appropinquavérunt et stetérunt.
Tráditus sum et non egrediébar
óculi mei languérunt prae inópia.
Et factus est sudor meus
sicut guttae sánguinis decurréntis in terram.
Circumdedérunt me canes multi
concílium malignántium obsédit me.
Corpus meum dedi percutiéntibus
et genas meas velléntibus.
Fáciem meam non avérti ab increpántibus
et conspuéntibus in me.
Quóniam ego cum flagella parátus sum
et dolor meus in conspectu meo semper.
Mílites plecténtes corónam de spinis
imposuérunt super caput meum.
Fodérunt manus meas et pedes meos
et dinumeravérunt ómnia ossa mea.
Et dedérunt in escam meam fel
et in siti mea potavérunt me accéto.
Omnes vidéntes me derisérunt me
locúti sunt lábiis et movérunt caput.
Ipsi vero consideravérunt et inspexérunt me
divisérunt sibi vestménta mea,
et super vestem meam misérunt sortem.
In manus tuas comméndo spíritum meum
redemísti me, Dómine, Deus veritátis.
In manus tuas comméndo spíritum meum
redemísti me, Dómine, Deus veritátis.
Meménto famulórum tuórum, Dómine
dum véneris in regnum tuum.
Iesus autem, emíssa voce magna,
trádidit spíritum.
.
Misericórdias Dómini
in aetérnum cantábo.
Vere languóres nostros ipse tulit
et dolóres nostros ipse portávit.
Ipse autem vulnerátus est propter iniquitátes nostras
attrítus est propter scélera nostra.
Omnes nos quasi oves errávimus
unusquísque in viam suam declinávit.
Et pósuit in eo Dóminus
iniquitátes ómnium nostrum.
Exsúrge, quare obdórmis, Dómine?
exsúrge, et ne repéllas in finem.
Exsúrge, quare obdórmis, Dómine?
exsúrge, et ne repéllas in finem.
Exsúrge, quare obdórmis, Dómine?
exsúrge, et ne repéllas in finem.
Ecce Deus Salvátor meus
fiduciáliter agam et non timébo.
Te ergo, quaésumus, tuis fámulis subvéni,
quos pretióso sánguine redemísti.
Miserére nostri, Iesu benígne.
Qui passus es cleménter pro nobis.
Oremus
Réspice, quaésumus, Dómine, super hanc famíliam tuam,
pro qua Dóminus noster Iesus Christus
non dubitávit mánibus tradi nocéntium:
et Crucis subíre torméntum.
Redci o  muci Gospodina našega Isusa Krista

Prijatelji i  drugovi uzmakoše od rana mojih:
moji najbliži  stoje daleko.
Bio sam  predan, ne mogu izaći.
Od nevolje  oči mi gasnu.
I bijaše znoj  njegov
kao kaplje  krvi koje padahu na zemlju.
Opkolio me  čopor pasa,
rulje me zločinačke okružile.
Leđa svoja  podmetnuh onima što me udarahu,
a obraze  onima što mi bradu čupahu.
Lice svoje ne  zaklonih
od uvreda ni  od pljuvanja.
Jer sam na  biče pripravan,
i moja je bol  svagda preda mnom.
Vojnici  spletoše vijenac od trnja
i staviše mu  ga na glavu.
Probodoše mi  ruke i noge,
sve kosti  svoje prebrojiti mogu.
U jelo mi  žuči umiješaše,
u mojoj me  žeđi octom napojiše.
Svi koji me  vide podruguju se meni,
razvlače usne  i mašu glavom.
A oni gledaju  i zure na me.
Razdijeliše  među se haljine moje
i za odjeću  moju baciše kocku.
U tvoje ruke  predajem duh svoj:
otkupi me,  Gospodine, Bože vjerni.
U tvoje  ruke duh svoj predajem:
otkupi me,  Gospodine, Bože vjerni.
Sjeti se  slugu svojih, Gospodine,
kada dođeš u  kraljevstvo svoje.
Isus opet  zavapi glasom jakim
i ispusti  duh.
.
O ljubavi  Gospodinovoj
pjevat ću  dovijeka.
A on je naše  bolesti ponio,
naše je boli  na se uzeo.
Za naše  grijehe probodoše njega,
za opačine  naše njega satriješe.
Poput ovaca svi smo  lutali
i svaki je svojim putem  hodio.
A Gospodin je  svalio na njega
bezakonje nas  sviju.
Preni se! Što spavaš,  Gospodine?
Probudi se! Ne odbacuj  nas dovijeka!
Preni se! Što spavaš,  Gospodine?
Probudi se! Ne odbacuj  nas dovijeka!
Preni se! Što spavaš,  Gospodine?
Probudi se! Ne odbacuj  nas dovijeka!
Evo, Bog je  spasenje moje,
uzdam se, ne bojim se više.
Tebe, dakle,  molimo, pomozi svojim slugama,
koje si otkupio  dragocjenom krvi.
Smiluj nam se,  Isuse dobrostivi!
Koji si za nas milostivo  trpio.
Molimo
Pogledaj,  Gospodine, ovu svoju obitelj.
Za nju se Gospodin  naš Isus Krist
nije sustezao  predati u ruke zločinaca
i podnijeti muku  križa.
Iz Svetoga  Pisma probrala sveta Katarina Ricci (1522.-1590.)